Kalkulator rekonstitucije
Odaberi parametre i dobij tačnu oznaku na špricu. Isključivo za laboratorijsku pripremu uzoraka.
Ukupni volumen šprica
Količina peptida u bočici
Bakteriostatska voda
Željena doza
5,0 jedinica
Za dozu od 250 mcg povuci špric do oznake 5,0 (od 100) na špricu od 1 ml.
Potreban volumen (0,05 ml) je veći od šprica. Dodaj manje vode ili odaberi veći špric.
Kalkulator služi isključivo za laboratorijske proračune u istraživačkom kontekstu i ne predstavlja medicinski savet.
Kalkulator rekonstitucije peptida — kako se koristi
Rekonstitucija je postupak rastvaranja liofilizovanog (praškastog) peptida bakteriostatskom vodom kako bi se dobio rastvor poznate koncentracije. Kalkulator uzima tri ulazna podatka: ukupnu količinu peptida u bočici (u mg), količinu dodate vode (u ml) i željenu dozu (u mcg), pa izračunava koncentraciju u mg/ml, volumen po dozi i tačnu oznaku na insulinskom špricu. Time se izbegava najčešća greška u istraživačkom radu — pogrešno očitavanje jedinica na špricu od 0,3 ml, 0,5 ml ili 1 ml.
Manja količina vode daje koncentrovaniji rastvor i sitniju oznaku na špricu, dok veća količina olakšava precizno doziranje malih količina. Za peptide poput BPC-157, TB-500 i Ipamorelina najčešće se koriste 1 do 3 ml bakteriostatske vode po bočici, u zavisnosti od jačine pakovanja.
Pravilno rukovanje i čuvanje rastvora
Bakteriostatsku vodu dodajte polako, niz zid bočice, nikada direktno u prašak — peptidne veze su osetljive na mehanički stres. Bočicu ne treba mućkati, već je nežno rotirati dok se sadržaj potpuno ne rastvori. Rastvor mora biti bistar i bez taloga; zamućenje ili promena boje znak su da materijal ne treba koristiti.
Liofilizovane peptide čuvajte u frižideru na 2–8 °C, zaštićene od svetlosti, a za dugoročno skladištenje na −20 °C. Nakon rekonstitucije rastvor se drži u frižideru i koristi u okviru perioda stabilnosti koji zavisi od konkretnog jedinjenja. Sve serije koje nudimo imaju dokumentovanu čistoću preko 99%, što znači da su i sami proračuni koncentracije pouzdani.
Sadržaj je namenjen isključivo laboratorijskim istraživanjima (Research Use Only) i ne predstavlja uputstvo za ljudsku upotrebu.
Česta pitanja o kalkulatoru i rekonstituciji peptida
Kako se koristi kalkulator peptida?
Odaberi volumen insulinskog šprica (0,3, 0,5 ili 1 ml), količinu peptida u vijali u miligramima, količinu bakteriostatske vode u mililitrima i željenu dozu u mikrogramima. Kalkulator prikazuje koncentraciju rastvora, volumen po dozi i tačnu oznaku na špricu od 100 jedinica.
Koliko bakteriostatske vode dodati u vijalu?
Najčešće se koristi 1–3 ml po vijali. Manje vode daje koncentrovaniji rastvor i sitniju oznaku na špricu, dok veća količina olakšava precizno očitavanje malih doza. Za vijalu od 10 mg i 2 ml vode koncentracija je 5 mg/ml.
Kako se mcg pretvara u jedinice na insulinskom špricu?
Špric od 1 ml ima 100 jedinica, pa je 1 jedinica 0,01 ml. Volumen doze se dobija deljenjem doze u mcg sa koncentracijom u mcg/ml, a zatim se pomnoži sa 100 da bi se dobila oznaka na špricu. Kod špriceva od 0,3 i 0,5 ml skala je i dalje 0–100, ali svaka jedinica nosi manji volumen.
Za koje peptide se kalkulator može koristiti?
Za sve liofilizirane peptide koji se rekonstituišu bakteriostatskom vodom — BPC-157, TB-500, Ipamorelin, CJC-1295, Retatrutide, Tirzepatide, Semaglutide, GHK-Cu i druge. Formula je ista, menjaju se samo gramaža vijale i doza.
Koliko doza ima jedna vijala?
Broj doza je ukupna količina peptida u mikrogramima podeljena sa dozom. Vijala od 10 mg (10.000 mcg) pri dozi od 250 mcg daje 40 doza, nezavisno od količine dodate vode.
Konkretne tabele rekonstitucije nalaze se na stranicama TB-500, Ipamorelin i HGH, a ceo asortiman je u katalogu peptida.